Deficit sukcinatne semialdehid dehidrogenaze

Deficit sukcinatne semialdehid dehidrogenaze (succinic semialdehyde dehydrogenase – SSADH) je retko neurometaboličko oboljenje koje nastaje kao posledica poremećaja metabolizma GABA-e (gama-aminobuterne kiseline). Deficit sukcinatne semialdehid dehidrogenaze se odlikuje nespecifičnom kliničkom slikom, koja se kreće od blage do veoma teške, a najčešći simptomi su kognitivno zaostajanje sa najizraženijim problemima u razvoju ekspresivnog govora, hipotonija, ataksija, epilepsija i bihejvioralne poteškoće.

Klinička pojava bolesti se najčešće javlja krajem prve godine života. Nasuprot onome što se viđa u mnogim metaboličkim encefalopatijama, pacijenti nemaju hipoglikemiju, hiperamonijemiju ili periodičnu pojavu letargije. Kod dece u prve dve godine života se obično uočava slabo progresivna ili statička encefalopatija sa hipotonijom, hiporefleksijom, ataksijom i kašnjenjem u usvajanju miljokaza psihomotornog razvoja. Epileptički napadi se javljaju kod više od polovine obolelih i to najčešće u vidu generalizivanih toničko-kloničkih i apsansnih napada. Umna nedovoljnost, psihijatrijske manifestacije (kao što su ADHD - poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću i agresija u ranom detinjstvu, odnosno opsesivno-kompulzivni poremećaj i anksioznost u adolescentnom i odraslom dobu), i poremećaji spavanja se često uočavaju. Hiperkinetsko ponašanje, samopovređivanje i halucinacije se opisuju kod oko polovine svih pacijenata. Fulminantan oblik bolesti sa ranom kliničkom ekspresijom javlja se u 10 % pacijenata i odlikuje se pojavom nevoljnih pokreta i ponekad progresivnim tokom.

Deficit sukcinatne semialdehid dehidrogenaze se javlja kao posledica mutacije u ALDH5A1 genu (6p22), koji kodira za mitohondrijalni enzim sukcinat semialdehidnu dehidrogenazu (SSADH). SSADH učestvuje u razgradnji amino kiselina i nedostatak njegove aktivnosti remeti razgradnju GABA-e, glavnog inhibitornog neurotransmitera mozga. Na taj način dolazi do povišenih koncentracija potencijalno toksičnog metabolita, gama-hidroksibuterne (GHB) kiseline koji se može detektovati u fiziološkim tečnostima uključujući krv, urin i cerebrospinalnu tečnost.

Ključni dijagnostički test je analiza organskih kiselina u urinu gde se nalaze povišene vrednosti GHB kiseline. U plazmi se mogu detektovati povišene vrednosti GHB kiseline a u limfocitima se registruje snižena aktivnost SSADH enzima. Analizom cerebrospinalne tečnosti utvrđuju se povišene vrednosti GHB kiseline i GABA-e. Na magnetnoj rezonanci mozga se uočavaju bilateralne, obično simetrične hiperintenzne promene na T2 sekvenci, koje zahvataju globus palidus, dentatna jedra cerebeluma i suptalamička jedra. Elektroencefalografski se beleži usporenje osnovne aktivnosti i epileptiformna pražnjenja. Konačna potvrda dijagnoze se dobija molekularno genetičkim analizama čime se potvrđuje mutacija u ALDH5A1 genu.

SSADH se nasleđuje autozomno recesivno, bolest se ispoljava ukoliko osoba nasledi oba mutirana gena od roditelja koji su zdravi prenosioci. Rizik od prenošenja bolesti na dete je 25%, i isti je za svaku trudnoću.

Trenutno ne postoji kauzalna terapija za ovo oboljene, već se lečenje zasniva na simptomatskom, što podrazumeva pre svega farmakološku kontrolu epileptičkih napada i bihejvioralnih izmena. Preporučuju se fizikalna i radna terapija, senzorna integracija, kao i rad sa logopedom.